Često biramo činije po izgledu, pa tek za stolom shvatimo da ne odgovaraju jelu ili navikama posluživanja. Posledica su prosipanje, brzo hlađenje hrane ili previše posuđa na stolu. Naš cilj je da razdvojimo mitove od činjenica i da izbor svedemo na praktične kriterijume. Tako dobijate stil koji i izgleda dobro i radi posao.
Prvi mit je da je „jedna univerzalna činija” dovoljna za sve. U praksi, oblik i dubina direktno utiču na to kako se hrana meša, sipa i jede. Činije za salatu, testeninu i priloge imaju različite potrebe za zapreminom i pristupom kašikom. Zato je korisno razmišljati u setovima po nameni, a ne u jednoj „glavnoj” posudi.
Velike činije za salatu najbolje rešavaju problem mešanja bez rasipanja. Širi prečnik daje prostor da se salata okrene, a dovoljno visoke stranice zadržavaju listove i preliv. Biramo stabilno postolje ili teži materijal kada se posuda često prenosi do stola. Za porodično posluženje, jedna veća je praktičnija od više malih koje zatrpaju sto.
Duboke činije za testeninu su odgovor na dilemu: tanjir ili činija. Dubina čuva sos i olakšava „hvatanje” viljuškom, dok blago rašireni rub pomaže da se testenina ne sabija u sredini. Mit je da su duboke činije previše „teške” za svakodnevicu; činjenica je da smanjuju nered i bolje drže temperaturu. Najbolje rade u srednjem prečniku, da porcija ne izgleda izgubljeno.
Plitke činije za priloge rešavaju problem preglednosti i lakog zahvatanja. Kada su prilog ili pečeno povrće u plitkoj posudi, lakše se rasporedi i brže ohladi na prijatnu temperaturu. Mit je da plitko znači nepraktično; uz dovoljno širok rub, stabilnost može biti odlična. Mi ih biramo za jela koja se često „grabe” kašikom sa strane stola.
Činije za grickalice i dip traže drugačiju logiku: kontrolu porcije i lako deljenje. Manje činije za umake sprečavaju da se dip razvodni mrvicama, a odvojene mini činije za predjela ubrzavaju posluženje. U praksi, kombinacija jedne centralne posude i nekoliko malih oko nje čuva sto urednim. Dobro je da rub bude gladak, da se posuda lako briše između punjenja.
Činije sa poklopcem donose praktičnost kada hranu pripremamo ranije ili želimo da sačuvamo aromu. Činjenica je da poklopac nije samo za frižider, već i za prenos do terase ili piknika bez prosipanja. Biramo modele kod kojih poklopac dobro naleže, ali se skida bez napora, posebno kada se posuda koristi često. Tako se smanjuje potreba za dodatnom folijom i improvizacijom.
Činije sa ručkama i naglašenim ivicama rešavaju problem sigurnog nošenja i sipanja. Ručke pomažu kod vruće hrane i težih porcija, a izliveni rub smanjuje kapanje prilikom pretakanja supe ili sosa. Mit je da su ručke samo dekor; u upotrebi su posebno korisne za posluživanje na bife stolu. Važno je da ručke ne štrče previše, da ne zauzimaju prostor u ormariću.
